Nalazi se u mjestu Rude, pet kilometara jugozapadno od Samobora. O bogatoj rudarskoj tradiciji Ruda svjedoče i sama imena mjesta koja su se u povijesti mijenjala, ali je njihovo značenje uvijek bilo povezano s rudom, primjerice Rovi i Fodinae. Nekada je kroz cijelo mjesto bila razvedena mreža rudarskih rovova, no danas je za posjetitelje obnovljeno 350 metara rovova umjetnim spajanjem rovova Sveto Trojstvo i Kokel. Postoje brojne pretpostavke o postojanju rudnika u Rudama još u vrijeme antike, no ipak, njegovo postojanje sa sigurnošću se prati od 1481. godine. Svojevrsno zlatno doba rudnik u Rudama doživljava u 16. stoljeću kada je proizvodnja bakra bila dvostruko veća od cjelokupne proizvodnje bakra u Engleskoj i četverostruko veća od one u Norveškoj, a dosezala je trećinu produkcije znamenitog švedskog rudnika u Falunu. Prvi rudari, radnici u rudniku, velikim su se dijelom doseljavali iz Njemačke, točnije Saske i bivše Austrije. Vlasnici rudnika u Rudama najčešće su bili inozemni plemići i veleposjednici, no rudnik je često mijenjao vlasnike, uglavnom zbog finacijskih kriza. Nakon eksploatacije bakrene i željezne rude, početkom 19. stoljeća započela je eksploatacija gipsa koja je trajala sve do ranih pedesetih godina 20. st. Tijekom 20. st. provedena su mnoga istraživanja čiji je cilj bio ponovno oživljavanje rudarstva u Rudama, no ona su pokazala da bakrene i željezne rude nema u količinama koje bi bile ekonomične za iskapanje. Od tada rudarenje kao način života u Rudama zamire.
Godine 2002. započela je obnova i turističko oživljavanje nekadašnjih rovova. Međunarodni projekt Sveta Barbara, pokrenut 2005. godine na inicijativu prof. dr. Borisa Šinkovca, lokalnog KUD-a Oštrc i mještana Ruda, omogućio je pretvaranje dijelova napuštenog rudnika u rudarski muzej u prirodi i time sačuvao uvid u ljepotu podzemlja Ruda, a dragocjenu baštinu vezanu uz težak rudarski život spasio od zaborava.
Rudnik je danas ustrojbena jedincia Samoborskog muzeja, a brigu o održavanju i organizaciji rada i obilazaka vodi KUD Oštrc.
